UG “TOPEER”, “EUROPLUS” DOBOJ i GRUPA LUCIDO predstavljaju, dio multimedijalnog projekta “Nestajanje”, promocija knjige “Tajne grofa Miškina” autorice Minele Moranjkić Ćosić.
Početak promocije je 7. juna 2023. godine u hotelu “Integra” sa početkom u 17 sati. Promotor: Branislav Lukić Luka.
Organizatori: UG “ToPeeR” Doboj, “Euro plus” Doboj, “Adrenalin park” Doboj i Grupa Lucido.
ČUVAJ SE STJENICA U IZNAJMLJENOJ HOTELSKOJ SOBI I VIKENDICI!
Autor multimedijalnog projekta “Nestajanje” je multimedijalni umjetnik Branislav Lukić Luka.
“pomoli se svecu i pomiluj Boga
Jer si tako nevin u vinu od gloga”
(Vino od gloga)
Današnja populistička politika traži žrtve i trkače na 100 metara koji uz pjesmu i lovorike završe na smetljištu dnevne političke istorije. U ovom vremenu postkulture, gdje su zamijenjene vrijednosti, sve što služi čovjeku gubi ili je izgubilo svoj smisao. Ipak nije sve tako crno kao što izgleda! Opstaju i vječno ostaju samo strogo iskusni maratonci koji imaju snage da istrče do svjetlosti na kraju tunela. Takvi opet rijetko za života dobiju priznanje ako opšta politika nema od toga debelu korist. Međutim, pored smrti za koju mnogi kažu da je jedina pravda na ovom svijetu ne postoje ni barikade koje će zaustaviti istinsku, neprolaznu i univerzalnu vrijednost. Čak i kad površna gomila to djelo pokuša da svede na nivo nepoznatog autora, legendu i mit, zna se o kakvoj se poruci i vrijednosti radi te kao takva kad tad će izaći na površinu dnevnog svjetla. Zato trčimo strpljivo, mudro, strateški i kvalitetni maraton do konačnog prolaska kroz cilj. Pjesnikinja Minela Moranjkić Ćosić je svjesna svega ovog…
“Dok po ko zna koji put
Ćutiš koliko si jak u kostima
Iz bičve prst opominje:
„ne idi poderan međ’ zvijezde, Sine!“
(Iz bičve prst)
Zbornik poezije “Tajne grofa Miškina” pjesnikinje Minele Moranjkić Ćosić je pun boli, ispovjedne otvorenosti, bez trunke laži. Ogoljena istina o mentalnom sklopu društva u kojem živimo i civilizacije koja nam se beskrupulozno nameće. Gola, bez oklopa, bez maske, kao od majke rođena, pjesnikinja stoji na oltaru za žrtve dok sa pijedestala licemjerna osrednjost željna hljeba i igara zahvalno kliče lažnim autoritetima. Ne znaju da se bubanj pokrenuo i da se okreće kolo sreće. Da nisam u moje životno iskustvo ugradio ‘ciglu’ spoznaje o ljudskoj gluposti sigurno bih se po ko zna koji put pitao – kako to da zaista malo nas osjeti i vidi iskrivljeno ogledalo stvarnosti?! To je ponor u kojem se odražava sva patologija ega ljudskog roda, ambis prekriven mrežom laži u koji ljudi slijepo koračaju duboko vjerujući i ubijeđeni da u njemu žive. Nije bilo nikad, a posebno danas, pametno dijelit savjete ikom ali eto onako neformalno ću pjesnikinji Mineli reći: “Sačuvaj tišinu u sebi obasjanu svjetlom istine!”
“Ostalo je malo vremena
Za potrošit’ sve slabosti
Jer moja istina nije i tvoja
U tvojoj sam besramno ogoljena
U svojoj još lelujam
Nevino čista i pakleno opasna”
(Poredak)
Duše je sve manje. Kriza ideja je sve veća. Koga interesuje savjest i preispitivanje iste kad možemo živjeti život po sistemu “copy – paste” – rijaliti programi, zabava, jagnjetina, pivo, pornografija i politika u službi stjenica i bolesne ambicije podrepnih muha. Otuđili smo se kao ljudi.
Minelina poezija nije hermetički izraz koji je svrha sam sebi. Naprotiv to je poezija koja se ne otuđuje od čitaoca već komunicira sa njim, poezija koja ima bogat kolorit u dopadljivim lirskim slikama. Jednostavno je posebna. U njoj je prisutan i klasični romantičarski uticaj. Kome nije poznata veza ljubavi i bola? Bol koja je konstantna a tek tolika da ti da do znanja da si živ. Poezija je pisana nešto u rimi i nešto više slobodnim stihom što primjetno utiče na poetsku dinamiku i ton. Gradacija i poetska valorizacija su prisutne u pravoj mjeri što je već standard za Minelina djela. Tematski je pjesnikinja ostala vjerna sebi. Na kraju bih zaključio da je sjećanje veliki teret prošlosti a istovremeno i svjedok našeg postojanja koji vodi samo jednoj istini.
Branislav Lukić Luka
Minela Moranjkić rođena je u Tuzli. Filozofski fakultet, Odsjek za žurnalistiku završila je na Univerzitetu u Tuzli, trenutno završava i drugi ciklus ovog studija. Višenagrađivana je književnica iz oblasti poezije i proze u Bosni i Hercegovini i regiji. Autorica je zbirke poezije „Cesta za nigdje“ (NIK-GRAFIT, 2018), romana „Savršeno istempirana nesreća“ (PLANJAX, 2020), i zbirke poezije “Tajne grofa Miškina”, koautorica zbirke pripovijetki „Logor“, te zbirki poezije „Kad progovori tišina“, „Jer govor san produbljuje“, „Riječi sa Une“, „Silasci u godine“ i dr. Lektorica, urednica i recenzentkinja izdanja drugih autora. Članica je Grupe Lucido. Živi i radi u Lukavcu.